Kapa Moračka pripada grupi Moračkih planina. Pod njenim sjevernim padinama se rađa rijeka Morača, na daleko poznata po vrletnom kanjonu Platije. Spad u mlade vjenačne planine. Pretežno je građena od krečnjaka, dolomita i durmitorskog fliša. Prvobitni reljef je vidno izmjenjen radom lednika, kraškom erozijom i intezivnim raspadanjem stijena.
Najviši vrh Kape Moračke je Lastva (2227 m) ali je za planinare daleko interesantniji deset metara niži vrh Zagradac. Na njemu je postavljena kutija sa pečatom i knjigom posjetilaca.

Prije uspona na vrh Zagradac nije na odmet dati nekoliko podataka o klimi ovog područja. Srednja godišnja temperatura vazduha je 2-4 ^oC. Najhladniji mjesec je januar sa prosječnom temperaturom od -6 ^oC a najtopliji juli (11 ^oC). Proljeće je hladnije od jeseni jer se velika količina toplote troši na otapanje snijega. Najvlažniji mjesec je decembar a najsuvlji jul.

Polazna tačka većine planinarskih tura ka Kapi Moračkoj je Kapetanovo jezero.

 
Kapetanovo jezero (1678m)

Nalazi se na 1678m.n.v. po postanku je ledničko, dužina mu je 480m, širina 330m, maksimalna dubina 37m. Bistrom, zelenom bojom vode i odrazom krečnjačkih stijena u njoj mami uzdahe posmatrača i iz godine u godinu postaje omiljeno kampovalište planinara i ribolovaca. Do njega se iz pravca Nikšića stiže preko rudnika "Zagrad", Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog Kiljana. Vožnja traje nekih sat i petnaest minuta. Put je asvaltiran do Luka Bojovića a odatle do jezera je makadamski. Uz pažljivu vožnju na jezero stižu i putnički automobili. Drugi putni pravaca ka jezeru, iz Velje Dubokog rezervisan je samo za najsnažnije "terence".
Kapetanovo jezero je još uvijek aktivan katun na kome će te sresti omanja stada ovaca, nešto govedi i konja. Mještani Velje Dubokog ovdje provode ljeto napasajući svoju stoku i koseći planinske livade. Poslednjih godina uz obalu je niklo nekoliko vikendica čija spoljašnjost u potpunosti odudara od okolnog pejsaža i grubo skrnavi njegov izvorni izgled. To je jedan od negativnih utisaka koje čovjek može da ponese odavde, baš kao i sporadične gomilice smeća koje za sobom ostavljaju posjetioci. Nije to neka kritična količina ali u ovakvom okruženju i najmanji papirić "bode oči". Nekontrolisani izlov pastrmke i korišćenje dinamita su ozbiljan problem na koje niko ne obraća pažnju. Ovdje (mada po paprenim cijenama) možete kupiti osnovne namirnice i to u improvizovanoj prodavnici koju jedan mještanin drži tik pored jezera. Ne zaboravite se opskrbiti vodom, nju do vrha ne možete nigdje naći, a pored jezera je sjajan izvor od kojega se lede zubi.

Pošto ste napunili čuturice i zategnuli vezice na svojim cipelama krenite ka Kapi Moračkoj. Ako ste tu prvi put onda će vam dobro doći naša skromna uputstva kombinovana sa fotografijama.

Karta sa ucrtanom rutom

Sa sjeverozapadne obale jezera uska staza utrta papcima ovaca i govedi vodi ka Radojevoj prodoli. 

Radojeva prodo (1749m)

Niz tu duguljastu udolinu uokvirenu stijenama nekada je klizio lednik spuštajući se ka jezeru. Danas ovuda teče jedan potok – jedina površinska pritoka jezera. Njegovo plitko korito vijuga između morenskog materijala različite veličine. U ljetnim danima on potpuno presuši.
Staza kroz Radojevu prodo će vas dovesti na prevoj između prodoli i Moračkih dolova. Odatle se sasvim jasno vide svi vrhovi Kape Moračke a među njima i Zagradac.

Zagradac (2217m)

Morački dolovi su u stvari nekadašnji cirk već pomenutog lednika. U spletu morenskog materijala, škrapa i vrtača naša stazica se grana na nekoliko krakova, na pojedinim mjestima čak i gubi. Ali bez brige, samo podignite glavu i vizuelni kontakt sa vrhom će vas odvesti tačno ispod njega.

Morački dolovi (1900m)

Na ovoj dionici puta možete naći osvježenje u vidu snježenika koji se često veoma dugo zadržava u dubljim vrtačama i na zasjenčenim stranama.

Ostaci snijega krajem jula (1900m)

Nakon sat i pol do dva sata laganog hoda opisanom rutom stiže se do podnožja vrha. Odatle se može izabrati nekoliko smjerova za uspon. Mi vam predlažemo dva smjera.

Smjerovi ka Zagradcu (polazna tačka na 1950m)

Prvi vodi siparom do grebena koji spaja Zagradac sa nešto zapadnijim vrhom, zatim vršnim grebenom sve do najviše tačke. Ovaj smjer se uz dosta opreza može savladati bez osiguranja. Realna opasnost postoji u vidu krušljivih stijena i grebenskih suženja (negdje i do 1,5m). Draž ovog smjera su predivni krečnjački slojevi različite debljine koji vas poput stepenica vode ka vrhu, dok sa vaše lijeve i desne strane zjapi ambis. Dakle osjećaj visine je poptun. Još veći problem od uspona je silazak ovim smjerom, koji nije nimalo naivan, te ga preporučujemo samo iskusnijim planinarima.

Prelazak preko grebena. OPREZ !!! (2200m)

Drugi smjer je manje opasan i vodi kroz jedan usjek, zatim padinom obraslom travom busikom pa sve do vrha. On je znatno sigurniji, manje zahtjevan ali i manje interesantan od prvog. Preporučujemo ga svima koji sumnjaju u svoje sposobnosti "jahanja grebena" a posebno ga preporučujemo grupama u čijem se sastavu nalaze djeca i neiskusni članovi. Po nama najbolje riješenje je kombinacija prvog i drugog smjera, s tim što se penjete prvim a spuštate drugim smjerom. 

Na vrhu se nalazi kutija sa pečatom i knjiga posjetilaca. U nju ćete imati šta upisati, naročito kada se okrenete oko sebe i bacite pogled na sve strane... Sinjajevina, Durmitor, Lola, Maganik, Komovi, Prokletije ...
U neposrednoj blizini divljim oblicima i "šmekom" alpskih vrhova plijene Krš pod Kapom (1902m) i Štit.

Štit (2100m)

Ako se na vrhu Zagradca zadesite u julu i avgustu tamo će vas dočekati Albanski ljiljan – planinski cvijet koji vjetru i grmovima prkosi svojom ljepotom i gracioznošću.

Albanski Ljiljan (na 2217m)

Iste osobine u vremenu i prostoru ima i Kapa Moračka.

 [ FOTO galerija]