Lete crni oblaci, crni kao ugarci,

ti džinovski sunđeri mora okeana,

lete, a pred njima gromovski udarci

najavljuju osvit kišovitih dana.

Stoji tvrda planina, ko tvrđave zidina,

neprelazna prepreka južnih osvajača,

znaju crni oblaci da ih nosi sudbina

na oštrice tanane planinskoga mača.

Poginuše oblaci, rodiše se potoci,

divlji, bučni, razorni, jurnuše strminom,

poginule očeve osvetiće potomci

raznoseći tvrđavu sve kamen za kamenom.

Moćan plan su skovali, pa rijeku osnovali,

da ožiljke duboke planini ostavi,

pohitala rječica moru da se pohvali

kako dvije planinske padine rastavi.

Zelene se boje plavom bojom boje -

vratilo se čedo u naručje majci,

i pošto je opet sve došlo na svoje,

lete crni oblaci, crni kao ugarci.