Zinula zemlja i ptičiji kljunovi

dok miris kiše daljinom luta,

uzalud široke krošnje i žbunovi-

sunčeva zraka sreza ih ljuta.

U polju seljaci sijeno suše,

na svakom čelu polje je soli,

pod vrelom kožom znoje se duše,

pogled ka nebu kao da moli...

...maleni oblak, da sjede na vjetar,

daće mu po plast sijena suvog,

samo da sunce prati u metar

sve tamo negdje do doba gluvog.