NOĆ NA VRHU PREKORNICE

 

Naš mali šator na oblaku leži,

noćas mi liči na ćilim iz bajke,

isčupaj klinove i čvor razveži,

nek` nas sjeverac nosi bez stajke.

 

Vidim ti oči, u mraku sjaje,

zvijezde ih mame u sazvježđa svoja,

sa prvim snom ćemo u beskraje,

čija je Venera, moja il` tvoja?

 

Svjetlima grada trepti dolina,

u pogledu mom potopiće je suza,

ambisi ćute, spava planina,

ne sluti da mi je ponovo muza.