Kroz kanjon Tare rijeka magle

k'o mlijeko bijela nečujno teče,

do zemlje grane bora se sag'le,

po njima pada snijeg i veče.

Studen na vuni ledenice glača

dok stado prtinom na počinak hita,

za stadom moj djed pognut korača,

tragove vučije k'o knjigu čita.

"Tragovi gotovo zasuti snijegom -

rano je jutros morao proći,

taj se i juče vrzmao brijegom,

gdje li će stići "gospodar noći""?

Durmitor cijelu noć pahulje sije,

djed čita tragove niz polja snova,

a kada zubato sunce izgrije

novi je snijeg stranica nova.