ALEKSANDRU

 

Te hladne noći kada si rođen

ja sam sanjao vrhove Himalaja,

i kako blistavom zvijezdom vođen

koračam uz glečer što s nebom se spaja.

 

Olujni vjetar je šibao vrhove gole,

al' u mom srcu bješe toplina gnijezda,

tek kada je svanuo dan sv. Nikole

znao sam: "Ti bio si ta zvijezda".

 

Sada milujem tvoja mala ramena

i zamišljam kako se ispred mene njišu

dok kroz mećave gazimo u jutra snena

visoko, najviše, ja i ti moj "mišu".