13. jun, 2012 
Igor Doncevic 
Period: maj-novembar
Prilaz: Nikšić – Rubeža – Krstovače – Zagrad – Konjsko – Bojovi-ća bare. Asfaltnim putem se spuštate u Bare i na prvoj „raskrsnici“ idete desno nekih 30-tak metara do potoka. Tu je parking za par automobila. Rogođed je lako poznati – to je masivna i, na prvi pogled, potpuno nepristupačna stjenovita planina na jugoistoku.
Ako ste došli terenskim vozilom ne morate da se spuštate ka Barama, već nastavljate da vozite lošim makadamom do crkve.
Visinska razlika: oko 540 m (iz Bara Bojovića)
Opis ture: Preko potoka se upućujete uzbrdo ka istoku. Prolazite katun sa lijeve strane i ulazite u jaku stazu. Nekoliko potočića izvire iz kamenih lomova. Dolazite do izvora ispod poveće stijene i preskačete potok koji dolazi sa lijeve strane. Put vas vodi livadom kroz Malu Lukavicu. Kad vidite crkvu i makadamski put iz Bara Bojo-vića, skrenite desno prema novim drvenim kućicama i neobičnim „osmatračnicama“. Stižete na prevoj i birate:
Varijanta 1: Krećete prema koti 1756 (jugoistok) i dalje prema lijevoj strani planine. Staza više ne postoji, ili je jedva vidljiva, ali vas teren sam „uvlači“ i dovodi do omanjeg cirka istočno od glavnog vrha. Da bi u njega ušli penjete se kratkom travnatom „trakom“ (oivičenom stijenama), nalazite prolaz na lijevo i prelazite stjenoviti teren sa mnogo škripova i rupa ispunjenih snijegom. Stižete do greda (ispred vas), nastavljate desno siparom, ili možda, ako ga ima, snijegom i na kraju izlazite na travnati greben – dio glavnog vrha.
Varijanta 2: Idete ka jugu (kota 1688) krećući se preko niza trav-natih i kamenitih uvala. Staza ima više, jer se tuda kreću pastiri sa ovcama. U svakom slučaju, vaš cilj je šumovito-stjenoviti teren i prevoj (koji ne penjete) desno od Rogođeda. Kad priđete dovoljno blizu viđećete prolaz i sami izaberite najbolji smjer za uspon. Glavni vrh je drugi od prevoja i relativno lako se penje – naročito tokom maja i početkom juna kad ima dosta snijega.
Napomena: Prva varijanta vam vjerovatno izgleda opasno, ali nije baš tako. Potrebno je samo biti pažljiv, posmatrati teren i pamtiti izvjesna mjesta zbog povratka. Takođe se možete popeti do vrha varijantom 1, a sići i vratiti se do polazne tačke varijantom 2.
Clanak je u sledecim rubrikama: 
Predivno.
Evo i od mene nekoliko slika i reportaza.
http://picasaweb.google.com/dusko.opacic
http://duskoopacic.blogspot.com/
Super su fotke! Hvala ti!
Bio i ja 2004.te, fantastican vrh. U silasku se malo zeznem i pravac niz Dugu, niz ogroman sipar i pored vucje jazbine, sve do Velje dubokog i Beckovica.
Pozdrav!