24. februar, 2011 
Dalibor Loncar Tamo gdje ljudi govore glasno,
gdje svaka riječ shvata se jasno,
tamo gdje istina dublerke nema,
gdje su za laž sva usta nijema,
tamo gdje samo vrijeme se mijenja,
gdje data riječ je poput kamenja,
tamo gdje sinovi majku poštuju,
gdje mlade ruke staračke miluju,
tamo gdje „dobar dan“ svakoga čeka,
i „dobro doš’a“ još iz daleka,
tamo gdje čovjek prirodu cijeni,
gdje čuju kucanje srca u stijeni…
…tamo gdje tišine drumovima caruju,
e, tamo ti naši gorštaci staruju!
Dalibor Lončar, „Iz planinarskog dnevnika“
Clanak je u sledecim rubrikama: 
Rijeci: 
Svaka cast i postovanje za ovako divne stihove. Pozdrav